U svetlu aktuelnih dešavanja u Srbiji, gde se građani sve češće okupljaju na javnim površinama kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo i stavove o društvenim, političkim i ekonomskim pitanjima, važno je razjasniti koja prava imaju učesnici protesta, koje su njihove obaveze, ali i koja ograničenja propisuje zakon. Javno okupljanje je dozvoljeno, a prava u vezi sa istim su garantovana Ustavom i međunarodnim Konvencijama, kao što je Konvencija za ljudska prava.
Zakon o javnom okupljanju („Sl. glasnik RS”, br. 6/2016) reguliše način na koji se javno okupljanje može organizovati i održavati, pod kojim uslovima, kao i kada ona mogu biti zabranjena ili prekinuta.
Šta se smatra javnim okupljanjem?
Javno okupljanje, prema članu 3. Zakona, predstavlja okupljanje više od 20 lica radi izražavanja, ostvarivanja i promovisanja političkih, državnih, socijalnih, nacionalnih, verskih ili drugih prava i interesa. Protesti, verske manifestacije, kulturne povorke – sve su to oblici javnih okupljanja.
Javno okupljanje može biti biti:
- Statično (na jednom mestu, kao što su trgovi, parkovi itd.)
- U pokretu (protestne šetnje, marševi, blokade saobraćajnica)
Ko ima pravo da organizuje javno okupljanje?
Organizator može biti fizičko ili pravno lice. Dužan je da:
- Prijavi skup najkasnije 5 dana pre održavanja
- Odredi vođu skupa
- Angažuje redarsku službu
- Obavesti nadležni organ o zabrani skupa, ako do nje dođe
- Obezbedi mirno održavanje okupljanja i prekine ga ukoliko dođe do neposredne opasnosti
Spontani skupovi (reakcija građana na određeni događaj) ne podležu obavezi prijave, ali moraju ostati mirni i ne smeju ugrožavati druge.
Blokade raskrsnica, autoputeva, masovna okupljanja i javno okupljanje – šta kaže zakon?
Kada protesti obuhvataju više stotina ili hiljada građana i kada se izvode blokade raskrsnica, ulica ili autoputeva – tada dolazi do direktnog zadiranja u javni saobraćaj i potencijalnog ugrožavanja bezbednosti, što zakon strogo reguliše.
Važno je znati:
- Okupljanje u pokretu (marševi, šetnje) mora biti prijavljeno nadležnom MUP-u.
- Trasa mora biti jasno određena, uključujući mesto polaska, završetka i način kretanja.
- Blokade puteva mogu biti dozvoljene samo ako su prethodno najavljene i odobrene kao deo protestnog puta.
Međutim, važno je istaći da su ovakvi protesti, pa i blokade javnih puteva, u određenim okolnostima legitiman vid izražavanja građanskog nezadovoljstva. Evropski sud za ljudska prava u više navrata je zauzeo stav da privremeno ometanje saobraćaja, kada je deo političkog izražavanja i mirnog protesta, ne može samo po sebi predstavljati osnov za represiju ili zabranu okupljanja, već mora postojati proporcionalan balans između prava na slobodu okupljanja i prava drugih građana.
Politička okupljanja i protesti spadaju u samu srž demokratije – njihova svrha je javno izražavanje mišljenja o pitanjima od opšteg značaja. Stoga, ovakva okupljanja, uključujući i privremene blokade, imaju visok stepen zaštite, uz obavezu učesnika i organizatora da se pridržavaju principa nenasilja i poštovanja osnovnih pravila.
U slučaju nepoštovanja pravila, policija ima ovlašćenja da:
- Izdaje usmena naređenja za prekid skupa
- Naredi razilaženje
- Primeni zakonske i proporcionalne mere ako učesnici ne postupe po naređenju
Kazne za organizatore i učesnike
Zakon predviđa niz kazni:
- Za fizička lica – učesnike: do 30.000 RSD ako ne poslušaju naređenje da se raziđu
- Za fizičko lice – organizatora:
- do 150.000 RSD za održavanje nelegalnog skupa
- do 120.000 RSD ako ne prijavi skup, ne angažuje redare ili ne postupi po nalozima policije
- Za pravno lice – organizatora: do 2.000.000 RSD
- Za vođu okupljanja: do 100.000 RSD ako ne kontroliše tok skupa
Prava građana i sloboda izražavanja
Pravo na mirno okupljanje zagarantovano je Ustavom Republike Srbije i međunarodnim dokumentima poput Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ipak, sloboda okupljanja nije apsolutna – može biti ograničena u cilju zaštite bezbednosti, zdravlja, prava drugih i javnog reda.
Zaključak
Učešće u protestima je građansko pravo, ali je važno da ono bude iskorišćeno u skladu sa zakonom. Organizatori moraju biti upoznati sa obavezama, a učesnici svesni svojih prava, ali i potencijalnih posledica. Kada javno okupljanje nema organizatora, odnosno kada se građani spontano okupe, tada pripadnici MUP-a mogu intervenisati ukoliko je to opravdano. Advokatska kancelarija stoji na raspolaganju građanima koji imaju nedoumice u vezi sa svojim pravima tokom protesta, kao i onima koji se suočavaju sa sankcijama ili žele pravnu zaštitu.
Zakon štiti pravo na mirno okupljanje – ali samo dok ono ne ugrožava bezbednost, zdravlje, javni red i prava drugih.
Trenutno aktuelna tema u našoj zemlji jeste i Alimentacioni fond – informišite se OVDE.
2 Comments
Poštovani,
Čitam Vaš tekst u vezi sa javnim okupljanjima, pa me zanina imaju li vojna lica pravo na vojna okupljanja? Imaju li pravo na protest?
Srdačan pozdrav,
Slađana
Poštovana,
Profesionalnim pripadnicima Vojske Srbije nije dozvoljeno pravo na štrajk. Vojska je institucija od koje zavisi bezbednost države, pa bi prekid rada (što je suština štrajka) direktno ugrozio opstanak države.
Vojna lica mogu da se okupljaju kroz sindikate radi zaštite prava iz rada, ali nemaju pravo na štrajk i njihovo učešće u opštim protestima je podložno strogim ograničenjima profesionalne etike i zakona.