Alimentacija – zakonska obaveza, ne stvar dobre volje
‚‚Šta je alimentacija?’’ predstavlja strašno i stresno pitanje za roditelja koji je nedavno razveden. Stoga ovaj blog ima za cilj da temu predstavi na razumljiv način, kako bi razbili sve mitove i strahove koji prate proces razvoda.
Najpre je važno definisati pojam. Alimentacija za dete predstavlja mesečni novčani iznos za zakonsko izdržavanje deteta koji obezbeđuje pokriće svih životnih troškova. Zakonska svrha alimentacije jeste da dete zadrži najmanje onaj nivo životnog standarda koji uživa roditelj koji je isplaćuje. Ovaj novac direktno pokriva potrebe poput ishrane, garderobe, lečenja, školovanja, ali i vannastavnih aktivnosti poput ekskurzija.
Alimentaciju plaća onaj roditelj koji ne živi sa detetom i kojem dete nije povereno na čuvanje i vaspitavanje.
Takođe je važno napomenuti da obaveza isplaćivanja alimentacije postoji bez obzira da li su roditelji bili u braku ili u vanbračnoj zajednici.
Koliko iznosi alimentacija za dete i od čega zavisi iznos?
Iznos alimentacije određuje sud, i to ne nasumično ili uz pomoć određenih tablica, već spram individualnog slučaja, potreba deteta i mogućnosti roditelja dužnika.
Faktori koji utiču na visinu iznosa alimentacije su uzrast deteta, zdravstveno stanje (ukoliko dete ima bilo kakve hronične zdravstvene probleme ili potrebu za redovnim terapijama, iznos alimentacije se uvećava kako bi pokrio troškove lečenja, posebnih režima ishrane, privatnih lekara ili medicinskih pomagala), obrazovanje (udžbenici i pribor, privatni časovi, sportski treninzi, muzička škola, ekskurzije i sl.) i na kraju sam životni standard roditelja pri čemu se procenjuju prihodi i imovina roditelja koji plaća alimentaciju, kako bi se detetu omogućio isti nivo lagodnosti i standarda koji taj roditelj uživa.
Zakon, odnosno sud, može da odredi iznos u fiksnom mesečnom novčanom iznosu ili u procentu od plate roditelja koji ne živi sa detetom. Ukoliko se određuje procentualno, zakon propisuje jasan raspon, pri čemu alimentacija ne može biti manja od 15% niti veća od 50% redovnih mesečnih primanja dužnika, koja su prethodno umanjena za poreze i doprinose.
Minimalna alimentacija za dete – postoji li zakonski minimum?
Porodični zakon Republike Srbije ne postavlja fiksni minimalan iznos alimentacije. Pravilo je jednostavno: što su finansijske mogućnosti i materijalni status roditelja bolji, to bi i iznos namenjen detetu trebao da bude viši, kako bi dete u potpunosti zadržalo standard života na koji je naviklo.
Zakon u Srbiji ne propisuje fiksan minimalni iznos alimentacije u dinarima koji bi važio jednako za svakoga. Umesto fiksnog novčanog iznosa, zakon se oslanja na procente i finansijske mogućnosti roditelja dužnika. Zakon propisuje da minimalna alimentacija za dete, kada se određuje u procentu, iznosi 15% od neto mesečnih primanja roditelja dužnika. Taj iznos se obračunava na osnovu njegove čiste zarade, odnosno plate umanjene za poreze i doprinose, kako bi se osiguralo da dete dobije zakonski minimum.
Čak i kada je roditelj nezaposlen ili samo prijavljuje minimalnu zaradu, on je idalje dužan da isplaćuje alimentacije za sopstveno dete. Često se dešava da roditelj svesno umanjuje svoje prihode kako bi izbegao plaćanje ili umanjio iznos alimentacije, zbog čega se prilikom odlučivanja sudovi ne oslanjaju isključivo na primljena dokumenta o zaradi. Umesto toga, sud procenjuje stvarne mogućnosti roditelja za ostvarivanje zarade, uzimajući u obzir njegovo obrazovanje, godine života, zdravstveno stanje, radnu sposobnost i realne mogućnosti zaposlenja.
Do kada roditelj ima obavezu plaćanja alimentacije?
Obaveza izdržavanja deteta prestaje sa punoletstvom, odnosno kada ono napuni 18 godina, pod uslovom da je završilo srednju školu i da se dalje ne školuje.
Međutim, ukoliko dete nastavi redovne studije na fakultetu ili višoj školi, dužnost plaćanja alimentacije roditelja se produžava i može trajati do detetove 26. godine života, jer se tada smatra odraslom osobom. U slučaju da dete namerno produžuje studije samo da bi primalo alimentaciju, sud može ukinuti obavezu plaćanja.
U slučaju kada je reč o punoletnom detetu koje je nesposobno za rad, obaveza izdržavanja traje i nakon 26. godine života, sve dok se okolnosti ne promene.
Sa druge strane, isplata alimentacije može prestati i sa navršenih 16 godina života, ukoliko dete stupi u brak, dobije sopstveno dete, zaposli se ili na neki drugi način postane potpuno poslovno sposobno i samostalno.
Obaveza isplate takođe prestaje i u slučaju smrti roditelja dužnika.
Kako se alimentacija utvrđuje – sporazumom ili tužbom?
Alimentacija u Srbiji se utvrđuje na dva načina: sporazumom roditelja ili sudskim postupkom po tužbi.
Roditelji sporazum o alimentaciji mogu ozvaničiti na dva načina. Prvi je sačinjavanje javnobeležničkog zapisa koji se overava kod notara. Drugi način je pokretanje postupka pred sudom podnošenjem predloga za sporazumni razvod. U tom slučaju, sud unosi detalje dogovora direktno u presudu o vršenju roditeljskog prava, ali samo pod jednim ključnim uslovom: da sudija proceni da je iznos alimentacije u najboljem interesu deteta.
Ako dogovor nije moguć, roditelj sa kojim dete živi pokreće sudski postupak. U tom slučaju, sud donosi konačnu odluku o tome kome se dete poverava na čuvanje, koliki će biti iznos alimentacije i na koji način će dete viđati drugog roditelja.
Sporazum je brži i jeftiniji, ali ga sud prihvata samo ako je u interesu deteta. Sa druge strane, sudska presuda je izvršna isprava, što znači da na osnovu nje možete pokrenuti prinudnu naplatu ako roditelj ne plaća alimentaciju.
Šta kada roditelj odbija da plaća alimentaciju?
U slučaju kada roditelj odbija da plaća alimentaciju, roditelj koji izdržava dete ima dve opcije.
Prva opcija je prinudna naplata. Podnošenjem predloga za izvršenje pokreće se postupak preko izvršitelja za sve dospele, a neisplaćene iznose alimentacije. Ovaj dug se može prinudno naplatiti direktno sa zarade, penzije, bankovnog računa, pa čak i prodajom nepokretnosti dužnika.
Druga opcija je podnošenje krivične prijave, jer je prema Članu 195 Krivičnog zakonika Republike Srbije neplaćanje alimentacije krivično delo. Za ovo delo zaprećena je kazna zatvora do dve godine, odnosno do tri godine ukoliko usled neplaćanja nastupe teške posledice po izdržavano lice.
Usvajanjem Zakona o ostvarivanju prava iz alimentacionog fondu, država preuzima isplatu privremenog izdržavanja deci čiji roditelj dužnik ne plaća alimentaciju, nema imovinu za naplatu ili je u inostranstvu.
Može li se iznos alimentacije naknadno promeniti?
I roditelj koji prima i roditelj koji plaća alimentaciju imaju pravo da traže promenu njenog iznosa ukoliko su se okolnosti drastično promenile u odnosu na period kada je prva odluka doneta. U ovom slučaju se podnosi tužba za izmenu visine alimentacije gde se može tražiti i povećanje i smanjenje iznosa.
Promena se uglavnom izvodi usled povećanje primanja roditelja dužnika ili usled porasti troškova života deteta.
Zašto angažovati advokata za alimentaciju?
Angažovanje advokata se uvek isplati u ovakvim slučajevima, budući da je reč o složenom postupku gde greške u tužbi ili dokumentaciji mogu ugroziti ishod.
Advokat se ne zadovoljava samo zakonskim minimumom, već se bori za najveći mogući iznos koji Vaše dete može da dobije. Da bi to ostvario, on tačno zna kako da proveri da li bivši partner krije imovinu i pravu zaradu, dok istovremeno preuzima sva suđenja na sebe kako Vi ne biste prolazili kroz stres.
Ova vrsta pravne pomoći postaje posebno važna ako drugi roditelj živi u inostranstvu, jer potraga za njim i naplata preko granice zahtevaju poznavanje posebnih međunarodnih pravila.
Ako imate pitanja o alimentaciji ili trebate pomoć u pokretanju postupka, tim Advokatske kancelarije Lončar je tu za Vas. Zakažite konsultaciju i saznajte na šta Vaše dete ima pravo.